kick box against machine


KICK BOX AGAINST MACHINE 
                                                                                                  by: Vojo Mistović

U tmurno beogradsko jutro, okružen raznoraznim mašinama, robot je
registrovao da je prošlo trimirje -ta prva tri dana Velikog i Časnog posta 
kada hrišćani niti jedu, niti piju.
Sećam se razgovora u jednom divljem taksiju, kada je novopečeni monah 
govorio da se u manastirima ne jede meso. Prisutni (made in Šumadija)  
su prvo bili ogorčeni, a druga reakcija je bila mešavina žalosti i saosećanja 
za braću Srbe koji su se odrekli tog divnog derivata koji masti stomak i 
mozak, uz konstataciju da oni ne bi mogli bez mesa uopšte.
Opet  zahvaljujući internetu, došao sam do saznanja da današnji ljudi jedu 
sedam puta više nego oni u starini. Na pamet su mi došle rimske bahanalije i 
prethodni podatak sam odbacio kao netačan. No, nekoliko dana posle mog otkrića 
na internetu, čitao sam putopise sa kraja devetnaestog veka, a ona su se ticala 
mog zavičaja- crnogorskog primorja.
Uz sve lepe opise prirode, običaja, kulture, sledio je opis kuhinje i šta 
ti ljudi krajem devetnaestog veka jedu i piju. I kao perpetum mobilni telefon 
nove generacije, vratila se sporna informacija sa neta u vidu nove snage
i potvrđenosti u makar jednom izvoru.
Primorci mojega kraja su jeli, po današnjim merilima, k'o gladni u Etiopiji,
a da su pritom obavljali sve teške fizičke poslove. Meso se jelo samo o velikim 
praznicima i to retko i sa merom.
''Snaga ulazi na usta''- još jedna prevara starih prevejanih poslovica 
za koje sam uvek imao rezervisanost, pogotovo kad sam čuo onu
 ''daleko od očiju, daleko od srca''. 
Ova druga nikako mi se nije uklapala u pisma mojeg oca (koja su 
sadržavala oko stotinjak strana) mojoj majci, u svim njihovim pogledima 
i dodirima kad bi stari posle desetak meseci došao sa broda... Kao što se 
u ovome svetu čovek koji trpi i prašta smatra budalom, a onaj koji ne gazi 
preko leševa do svog cilja,  idiotom.
Sinoć moj klinac, dolazeći  sa treninga, ogorčen i nervozan, pita da li može 
smršati 3 kilograma za četiri dana? Takmičenje se bliži, a trener ga je prijavio 
u konkurenciji tri kilograma niže. Raspituje se za saunu, najbrže načine mršavljenja...
Uz viteštvo kik-boksa i smirene strasti posle burnog početka razgovora 
dolazimo do jednostavne istine, da borba nije fer ako nije po pravilima. Borba 
po pravilima je post. 
Nema holesterola, nema sala, nema težine duševne i telesne ako se boriš 
po pravilima. Postiš po planu koji je neko drugi odredio za tebe. Ne trener, 
ne nutricionista, ne američki psihijatar. Već Neko ko ljubi ljudski rod  
nelicemerno i nelažno. 
I tako je kik-boks takmičenje ostalo u drugom planu...a nama predstoji sedam 
nedelja borbe sa samim sobom, svojim zlim navikama, strastima...Jedan veliki 
čovek mi je rekao davno: ''Ako hoćeš da promeniš svet, promeni sebe. Tako će 
svet biti bolji i lepši za jednu dušu koja će svetliti u tami''.
Robot je ugasio sve mašine koje ga okružuju. Pogledao je kroz prozor i 
zahvalio se što mu je data sva ova lepota i disanje. Robot će se danas 
potruditi da bude čovek. Za to je stvoren, ipak.