21.07.2012.
Singapur, vlaga koja rastače kožu, monsunsko ludo vrijeme.
Sparina koja razdire dušu. Večeras nikog na horizontu,
ali primičemo se, primjetno za zvijezde.
Uskoro, Singapur i pinki-stinki oblačina.
Pomorci se uželjeli kopna, okean je pojeo trpljenje. Volja bi da je bolja,
al' urla tijelo, nikog ne trpi.
al' urla tijelo, nikog ne trpi.
Singapur, carstvo mašina,
poslovne tačnosti i ljepljivog dana, čeka nas da uplovimo,
umorni od sebe samih,
željnih jabuke od svijeta.
