Dokoni čovjek - Frederik T. Mistonsen (danski pomorac&poeta)

Dokoni čovjek mi je dobacio osmjeh...
Kao loptu...pa sam se igrao kao malo dijete,
neko mirišljavo popodne,
kao šuma - kad joj proljeće snagu da!
Pa sve cvijeta, pjeva:
tebi žuri u zagrljaj...
Dokoni čovjek dao mi je ruku,
u ruci srce, pjesmu za čitavu planetu.
Pa smo pjevali tebi u čast.
Dokoni čovjek zna šta mi treba,
gurnuo me tebi u zagrljaj.

I sad...
ponekad ga viđam u magluštinama
gradskog prevoza...
Uvijek otpozdravlja,
poguren ponekad,
odlazi u mrak.