Brodski dnevnik (datuma samo meni bitnog)


Napisati priču. Izvesti sve geometrijski tačno, normama književne pismenosti potkrepljeno. Onda, trčiš dok ti ne izdaju ovlašćenje pisca.
Ili pisati misli neke, bez namere da povrede, jer nose sopstvenu bol.
Jedan više, hroničar nesretnog svojeg žitija.
Uzdah iz pakla, al' i pesma sa Neba.
Skinuti okove, pokidati lance....i bezbroj drugih pokliča u obštoj buci ljudskog mišljenja.

stairway to heaven
Uzgred, brod valja banda-banda od kada smo isplovili...Pacifičko duboko more, koje peva svoju okeansku pesmu, iz bezbrojnih svetova što slave.
Smenjuju se magle, oblaci, Sunce u čudnovatom sjaju pacifičkih dana, talasi...a brod...brod je bofl roba iz Kine, drugorazredna loša kopija, pa ti sad Mićo plovi! Ništa na njemu nije na svojem mestu. Al' karavan je krenuo, zalud psi laju.

Trčimo da bi uzeli ovlašćenje za čoveka? Jurimo snove, jurimo nade i ko zna šta još.
Tražimo slike, tražimo znance i druge kulturne tehnike. Sasvim svejedno, odgovara neko iz ćoška, neljudskost je uvek ista, i tamo i ovde.