Napisati priču. Izvesti sve
geometrijski tačno, normama književne pismenosti potkrepljeno. Onda, trčiš
dok ti ne izdaju ovlašćenje pisca.
Ili pisati misli neke, bez
namere da povrede, jer nose sopstvenu bol.
Jedan više, hroničar
nesretnog svojeg žitija.
Uzdah iz pakla, al' i
pesma sa Neba.
Skinuti okove, pokidati
lance....i bezbroj drugih pokliča u obštoj buci ljudskog mišljenja.
| stairway to heaven |
Uzgred, brod valja
banda-banda od kada smo isplovili...Pacifičko duboko more, koje peva svoju
okeansku pesmu, iz bezbrojnih svetova što slave.
Smenjuju se magle,
oblaci, Sunce u čudnovatom sjaju pacifičkih dana, talasi...a brod...brod je
bofl roba iz Kine, drugorazredna loša kopija, pa ti sad Mićo plovi! Ništa na
njemu nije na svojem mestu. Al' karavan je krenuo, zalud psi laju.
Trčimo da bi uzeli
ovlašćenje za čoveka? Jurimo snove, jurimo nade i ko zna šta još.
Tražimo slike, tražimo
znance i druge kulturne tehnike. Sasvim svejedno, odgovara neko iz ćoška,
neljudskost je uvek ista, i tamo i ovde.