barski akvareli II :
homeless
Otvara pokrov beskućnik:
čoja, mekani jastuk,
san poslije dugog dana -
nakon potopa malo daha.
Večeras tu leži sijedi gospodin,
žilave kao i on građe.
Njemu više ne trebа udobnost
ovoga svijeta,
počinuo je vječno za trudove svoje.
Miriše cvijeće, budi čula…
mole se za njeg’ oni koji se boje
-
s’ teškom lekcijom, al’ sa
velikim dobitkom:
početak mudrosti.
Počivao u slavi!
Beskućnik se krsti,
moli i poklanja,
škrinju polako zatvara.
Smješta svoj
bol u uglu na klupi,
da olakša što se od ovog svijeta skupi.
Umoran, u kapelu došao je po san.
