Umorni
timunjer na provi
Umorni timunjer na provi,
barba ća je osidija i stoji gori,
neko je drugi doša' i pokupija snove,
slaga ih ka' lancane -
nevere, gvardije i
modre zore,
sve ća smo trpili odnilo je more...
Moj brevet od života isteka' je davno,
sve ća smo mislili, nije nam se dalo.
Budi me osmijeh mladoga mornara,
njemu priča nova, za me' priča stara.
Smrt me zove kroz praznu kaniželu,
zastavu moju pituraju u bijelu,
prvu ruku da' sam odavno,
kontrakt sa morem raskidan za stalno!
Izdalo me srce sinoć na manovri -
ća je volilo, patilo, plakalo i gorilo!
Barba je u tišini užga ferale –
zvijezde su to već odavno znale.
Ispratiće pomorci starog timunjera,
sablazan smrti likuje i pjeva.
Dolore puste odnile su čežnje -
timunjer je osta' sam,
u zemlji
pokopan.
03.june – Singapore
berthed
 |
| Lučki radnik u Koegi (Južna Afrika) i barba Vojo Mistakis, puste gvardije: ukrcaji i iskrcaji u zimskoj afrikanerskoj noći 10.jul 2012. |
