Vira sidro
Šip Abadonović
Samo jedna riječ, koliko ona pogodi...kao dvosjekli
mač učini friž na srcu...i ko zna kako
će zacijeliti...Hoće li zacijeliti? Trudiš se i želiš...al' to izgleda nije do tebe.
Razdaljina nije bitna, osjetiš kad nije dobro i tebe
ovamo, na drugom kraju svijeta,
munjevito pogađa...
Nemaš oružje da se suprostaviš, nemaš ništa – kako da se
boriš?
 |
| Port Louis - Mauritius, pogled sa gangway-a broda |
Sa kineskim pivom, kranovima i kontejnerima? Možda muzikom u ušima? Džaba,
srce je ranjeno i ne zaboravlja. Peče rana preko žutih kineskih mora...
Bijeli malboro, miris industrijskog sapuna, armižador
zagledan u baju, barže u zalivu, zamišljam pjesmu mandarinskih vrtova.
Uskliknimo sa ljubavlju, ja bih da se derem – da ovu ranu
na srcu zacijelim, da je operem – kao topla kineska kiša palubu.
Ostalo je samo malo pa da potpuno osijedim.
Dođi bliže ptico – želio bih da se upoznamo. Ne želim te
povrijediti. Znam, ne vjeruješ mi – ljudska sudbina je, igrom slučaja iz vrta,
postala komplikovana. Adam nije u trenutku mislio, izgleda da nisam ni ja.
Bunimo se protiv Boga, izvini ptico, to nam je nasljeđe
ostavilo, čemerna faktografija.
Ja sam sin svojih očeva.
Vira sidro Šip Abadonović, takva mu sudbina. Ostaje
vjeran brodu. Gvardija, tek šta je počela.
Ptico, kaži joj da me ne probada. Na ovom svijetu nikom
nije lako, prva lekcija iz hrišćanskih svesaka. Tu stranicu, izgleda, preskače
svako.
Ptico, valjda neće nevera?
10.jun 2012.
Čivan – berthed matrica
