Piše: Saša
Vuletić
Koliko god neki
nepravoslavni događaj, praznik ili slično, bio zamaskiran i uokviren u
ovozemaljski sladunjavi, „humanistički“, ili kakav drugi okvir, u njegovoj
suštini je samo jedno – vijekovna borba zla protiv dobra, borba za ljudske duše
između đavolskog adskog nakota i Nebeskih Sila. Božijom voljom Pravoslavna
Crkva je ustrojila proslavljanje Svetitelja i praznovanje praznika u toku
godine koji su usklađeni sa potrebom ljudskih duša za spasenjem u Carstvu
Nebeskom, međutim, sluge ada i đavola trude se da uz pomoć svojih podanika među
ljudima, cijelom svijetu, a posebno Pravoslavnim narodima, nametnu praznovanje
nekih nepravoslavnih „praznika“, čije je pravo značenje skriveno od širih
narodnih masa, a čiji je pravi karakter veoma dobro poznat kreatorima tih
„praznika“ i ceremonija prilikom samog praznovanja. Takav jedan „praznik“ je i
„1. maj – praznik rada“!
Četvrta Božija zapovjest kaže: „Sjećaj se dana odmora
da ga svetkuješ; šest dana radi i svrši sve svoje poslove, a sedmi dan je odmor
Gospodu Bogu tvojemu“. Iz ove zapovjesti proizilazi da u toku godine imamo 52
nedjelje za koje nam je sam Gospod Bog zapovjedio da ne radimo, da odmaramo, i
da taj dan posvetimo Gospodu Bogu! Zar to ne znači da nam je Gospod Bog na
kraju svake sedmice ustanovio praznik – odmor od rada? Zbog čega nam onda treba
još neki tamo „praznik rada“? I ko je i zbog čega ustanovio da taj „praznik
rada“ bude baš 1. maja?
Adam Vajshaupt je rođen 1. maja 1748. godine u
jevrejskoj porodici koja je početkom 17. vijeka pokrštena od strane
rimokatolika u njemačkom gradu Ingolštat. Bio je rimokatolički „svećenik“ i
jezuita koji je odlučio da po svaku cijenu postane poznat te je priznao
Lucifera za svog gospodara i počeo da se bavi vještičarenjem i satanizmom.
Zapanjio se kada je saznao da je dan njegovog rođenja vezan za drevno pagansko
vjerovanje i običaj praznovanja paganskog praznika Beltan u čast prirode i
plodnosti, kojeg su pagani praznovali 30. aprila, i satanističkog praznika
Valpurgijske noći, koja je praznovana u noći između 30. aprila i 1. maja. Tada
je odlučio da na svoj 28. rođendan, 1. maja 1776. godine, osnuje tajno
satanističko bratstvo Iluminati (prosvetljeni) ili Perfekcionisti. Cilj tog
bratstva bio je i ostao da jednom svjetskom revolucijom sruši dosadašnji način
života, poredak i moralne norme, te izazove stvaranje Novog svjetskog poretka!
Koliko su Iluminati uspjeli u svojim ciljevima, dovoljno je pogledati simbol
američke imperije – američki dolar. Pun je judeo-masonskih simbola kao što su
nedovršena piramida sa svevidećim okom, a u dnu piramide rimskim brojevima
napisana godina 1776. Na traci ispod piramide na latinskom jeziku piše „NOVUS
ORDO SECLORUM“ što u prevedenom smislu znači „novi svjetski poredak“, itd…
Tako
je Adam Vajshaupt sa Iluminatima odlučio da cijelom svijetu nametne
organizovani „doček 1. maja“ i praznovanje satanističkog praznika „Valpurgijske
noći“, čijim bi se praznovanjem cijeli svijet poklonio Luciferu! Nedostajala im
je još samo maska kojom bi sakrili pravo značenje tog „praznika“, te ga tako
pod nekom prihvatljivijom maskom nametnuli cijelom čovječanstvu! Iluminati su,
koristeći svoj veliki uticaj u Americi, podstakli i organizovali demonstracije
radnika u Čikagu i sukob radnika sa policijom. Sve to su tempirali za 1. maj
1886. godine!
Koristeći uticaj Karla Marksa, koji je bio član tajnog društva
„Liga pravednih“ (jedan od ogranaka Iluminata), koji je on imao na radnički
pokret, Iluminati su uspjeli da nametnu da se 1. maj praznuje kao „praznik svih
radnika“. 1889. godine u Parizu je održan Prvi kongres komunističke Druge
internacionale. Na tom kongresu nisu bili prisutni samo komunisti, nego i
masoni, razni spiritisti i druge sumnjive ličnosti iz Evrope i svijeta.
Okultizam i spiritizam su bili duboko ukorijenjeni u komunizmu. Kako su sve
konce vukli Iluminati i drugi masoni, na kongresu u Parizu su riješili da
ustanove da se svake godine praznuje proljećni praznik rada, i da bude (za
široke narodne mase) u spomen Čikaških radnika palih u obračunu sa policijom.
Za dan praznovanja su određeni 1. i 2. maj!
Dakle, Iluminati, masonski red koji
je u službi Lucifera, i koji su osnovani 1. maja 1776. godine, odredili su da
cijeli svijet treba da slavi 1. maj pod maskom „humanizma i zaštite prava
radnika“! Vrlo brzo su sve vlade svijeta (a u svim vladama glavnu riječ vode
masoni) prihvatile ovaj „praznik“ i uvele u svojim državama praznovanje „1.
maja – praznika rada“. Time su Iluminati uspjeli u svojoj namjeri da se svi
narodi svijeta poklone Luciferu praznujući „1. maj“, a misleći da ga praznuju u
svrhu obilježavanja borbe Čikaških radnika za svoja prava.
Šta
su „Beltan“ i „Valpurgijska noć“?
„Beltan“ je drevni
paganski satanistički praznik u čast prirode i plodnosti, kojeg su pagani
obilježavali 30. aprila. Tom prilikom su palili vatre, igrali i plesali oko
stuba oko kojeg su vezivali trake raznih boja, a koji simbolizuje muški polni
organ. U tim ritualnim igrama pominjali su i drevna demonska božanstva Vaala,
Zelenog čovjeka, Pana, Zelenog Juraja itd… Kada bi pali u trans obuzeti
demonima, orgijali su do zore.
U produžetku „Beltan“-a pagani su nastavljali da
praznuju „Valpurgijsku noć“. Drevni evropski pagani su vjerovali da se u noći
sa 30. aprila na 1. maj sva nečista sila svijeta skuplja u Njemačkoj, na gori
Broken, te da se demoni skupljaju na svojevrsnoj smotri kako bi se u strojevom
koraku poklonili satani! Ovaj paganski satanistički praznik je opisao i Gete u
svom djelu „Faust“. Inače, „Valpurgijska noć“ je jedan od najvažnijih
satanističkih praznika i redovno podrazumjeva ritual prinošenja ljudskih žrtava
Luciferu! Satanista Anton La Vej je u „Valpurgijskoj noći“ osnovao satanističku
crkvu. On je smatrao „Valpurgijsku noć“ najdemonskijim praznikom, kada vještice
i demoni orgijama „slave“ dolazak proljeća.
Na žalost, komunizam je i našem
Pravoslavnom Srbskom narodu podmetnuo praznovanje ovih satanističkih praznika
pod maskom „praznika rada – 1. maja“. Praznovanje „1. maja“ se toliko usadilo u
svijest naroda da ogromna većina Pravoslavnih Srba, čak i cijele porodice, 1.
maja odlaze u prirodu, pale vatre, roštiljaju i praznuju „praznik rada“,
uglavnom ne znajući skriveno značenje ovog „praznika“! Praznovanjem
„prvomajskih praznika“ Pravoslavni Srbi se odriču Gospoda Isusa Hrista i
poklanjaju se satani!
Posebno želim da
opomenem sve Pravoslavne Srbe da ove, 2013. godine, 1. maj „pada“ u Vaskršnjem
Postu, i to u Veliku Srijedu, dan kada kada ništa nije primjereno raditi , a
pogotovo ne zborovati i praznovati ovakve "praznike" !
